Zapisi.

Nemam riječi.

Noćas nisam mogla zaspat. Na kraju spavah cca 4 sata.

Puca me neki adrenalin cijeli dan. Sve mi se čini da znam što će mi se vrtit po glavi kad legnem :D

Pre!

Dave!

Walking in my shoes. Precious. I feel you. In your room. Stripped.

NLMDA! Naježila sam se na mahanje rukama. A i Dave je taman skinuo sako :D

Personal Jesus!

 Čeka se sljedeći album i turneja :)

Pišući prošli post nisam ni slutila što se dešava. Nisam ni slutila da se samo sat i pol prije objave tog posta desila stvar koja mi je okrenula život za 180°. Stvar radi koje sam u trenu ostala bez gotovo svega. Stvar koja mi je gotovo sigurno obilježila život i s kojom ću se morati nositi… do kraja života. Nažalost.

Ali borim se. Borit ću se. Toliko malo sam sebi dužna. Koliko god bilo teško.


Božić kuca na vrata. Svake godine ga se nekako bojim. S jedne strane toplina rodnog doma, a s druge ipak nekakva praznina. Nešto fali. Nešto u našem obiteljskom odnosu.
Ali ne zamjeram roditeljima. Nije da ne žele. Jednostavno ne znaju. Razumijem.

Ove godine će Božić biti nešto tužniji nego prije. I/ili prazniji. Ne znam. Nisam sigurna ni želim li znati. Ali morat ću. Što je, tu je. Na to ne mogu utjecati.



Sjedim u zagrebačkoj sobi. Nedjelja popodne. Zagrebački radio. Dignute rolete. Sunce i snijeg. Neka osama u zraku. Najradije bi cijeli dan provela malo on-line, malo čitajući neku knjigu. Uz topli čaj, radio, Bruce Springsteena (nešto me puca zadnjih dana).

Skripta čeka.

http://www.youtube.com/watch?v=Kl3AVXZYrLA

Ljeto je i kasno popodne. Izvukla sam se iz kreveta, stavila nešto u kljun i uz kavu zadovoljavam ovisničke potrebe o Internetu.

Možda zvuči čudno, al` to je moj dan. Moj tipični ljetni dan.
"Ma, ionako ne bi ništa pametno radila i još bi mi bilo vruće", našalila sam se neki dan rano ujutro prijatelju koji se upravo probudio i krenuo spremati za put dok ja još nisam ni razmišljala o spavanju. Njemu je kao i svima tzv. normalnima totalno nepojmljiv moj bioritam.

I kako onda izgleda moj dan?
Pa nakon što sad odem offline, čitat ću knjigu. Dok mi ne dosadi. Pa opet online. Dok mi ne dosadi. Ako se ne zaletim do grada, spomenute radnje ću ponavljati do jutra, a onda se oko 7-8 otuširat, izdepilirat, namazat nečim mirisnim i u stilu Marilyn Monroe otić spavat uz dvije kapljice parfema.
A ako izađem... Tko zna :) Samo nebo je granica. Kad imaš 21, solo si i iščekuješ sljedeću akademsku godinu.

Neke stvari su kao igračke kojima ne poželiš promijenit baterije kad se potroše.

Ne mogu. Oprosti.

Razbolila san se. Ležala u krevetu četri dana. Pizdila. Išla samoj sebi na živce.
Trenutno psihičko stanje mi ne zaslužuje ni najgoru prolaznu ocjenu.
Al` pripisujen to danima buljenja u plafon.

Nadan se da se sutra vraćan u život.
Toliko me toga čeka.
Zubar.
Faks.
Odgođene kave.
Obećana piva.
Nešto vezano za lito.
I jebena želja za dokazivanjen samoj sebi.

Malo me ovo sjebalo.
Usporilo.
Nadan se da ipak nije previsok zid za mene :)

Uf koliko se toga izmijenilo od mog zadnjeg javljanja.

Bivši bio sadašnji i opet postao bivši.

Bivši su s razlogom bivši, al` ponekad se u to moraš uvjerit djelom da ti postane jasno. A bolje i tako nego se kasnije pitat šta bi bilo da je bilo.

Konačni prekid nastupio sredinom 11. mjeseca. Čuli smo se otad. Znalo me sjebat. Znala sam se ne dizat iz krevet po 3 dana, al` idemo dalje.

Doma sam. U posjeti. U prolazu. Kako god. Na par dana do početka sljedećeg semestra.

Danas sam bila u njegovom gradu. Išla radi jedne cure pa se nešto poklopilo s još jednom.

Nisam mu se javila. Ne bi bilo pametno da smo se sreli. Ne bi dobro završilo da smo popričali, dotakli se.

Ovaj posjet mi je opet potvrdio koliko volim taj grad. Uživam tamo. Stvarno.
Ima ono što nema moj grad, ima ono što nema Zagreb.
Definitivno se vidim dolje za par godina kad završim faks. Najozbiljnije.
Ne mogu opisat… Riva, ljudi, mentalitet, more, sunce, kava. Mislim da sam milijun puta pomislila `Ajme šta je lipo. Prejebeno.`
Fali mi grad više nego on.
Mi nismo funkcionirali duže vrijeme.
I prekid je bio izvjestan.
I nekako sam podsvjesno bila spremna na to.
A i prošla sam to ranije već pa :D
Al` moram priznat da nikad, al` nikad nisam razmišljala o tome kako ću se nosit s gubitkom njegovih prijatelja i s prestankom dolaženja u njegov grad.
Nemojte me krivo shvatit. Zavoljela sam grad par godina prije njega ;)
Split…


Splite, volim te još, neka gnjilo je sve
Ja još uvik ćutim miris tvoje ulice
Neka guše me sad, više suze no smijeh
Ja još imam snage reć ti, Splite, volim te

Javila sam se bivšem. Prije dva tjedna. Jedan dio mene se nadao da će odgovoriti, da će napisati samo da kuži, drugi dio se molio da ne odgovori. Primila sam esej.
Tu noć smo proveli par sati na telefonu i mobitelu. Pa sljedeću opet. Pa…

Više je razloga bilo u igri zašto sam se javila. Danima sam se borila sa sobom da ne pošaljem taj mail. Nisam uspjela.

Opet pokušavamo. Spašavamo nešto. Teško je reći što i koliko uspješno.

Ne znam je li stvar u tome što bi nam prije desetak dana bilo dvije godine da smo ostali skupa, a kad se tome pridruži još godina dana intenzivnog druženja…
Možda nas puca prisjećanje na one najljepše dane i mislimo da ne možemo naći osobu s kojom će to biti moguće ponoviti.
Možda smo lijeni upoznavati nekog i gradili sve iz početka.
A možda je to ljubav.
Vrijeme će pokazati jesmo li bili glupi.


Faks frustrira. Radim, ali… Od danas popodne krećem s nedizanjem glave od knjige :D

Ovaj tjedan mi je rođendan. Planiram na ručak u kineski.

Vrijeme me uništava. Jučer je bio relativno lijep dan, najljepši u zadnjih nekoliko. Ali, uvijek postoji ono ali. Bila sam loše pa sam većinu dana provela zatvorenih očiju.

Veselim se današnjem izlasku iz stana. DM, novi Plan B, na faksu jedno predavanje manje od uobičajenog što znači raniji ručak, nove radne pobjede i tako to :D

LP ;)

Psihički sam loše. Jako. Ne mogu se smiriti, sve me živcira, lako se rasplačem.
Deprimiraju me ljudi s faksa  s pričama dokle je tko stigao s učenjem. Zaostajem. Znam da mogu, ali ono nešto mi ne da da se skoncentriram pa se živciram pa…

Nemam osobu s kojom bi mogla dijeliti ono što me muči. Nemam pravog prijatelja. Fali mi to. U ovakvim fazama pogotovo.

Utjehu pokušavam pronaći u krivim stvarima. Hrani i shoppingu. Otkrila sam to zadnjih mjeseci. Još uvijek nemam viška kila niti sam bankrotirala, ali se bojim gdje će me to odvesti.

Dobila sam neke stvarčice u nagradnim igrama. Tri dobitka kroz 10-ak dana. Zaprepastilo me. Dobar raspored planeta. Zvijezde su mi bile naklonjene :D
Igram on-line. Mail ili klikanje ala anketa. Ne košta me ništa, on-line sam ionako dosta pa eto.

Otac mi sljedeći tjedan dolazi u Zagreb. Redovni pregled. U igri je jedna kronična bolest.
Nismo se vidjeli od kraja veljače. Provest ćemo večer skupa.
A i nadam se da će mi donijeti štokod lijepog :D

Prepoznala sam nedavno curu koju sam upoznala u 4. osnovne na jednom natjecanju. Nije iz mog grada. Znam, znam, znam da je to ona. Poklapaju se detalji koje sam slučajno čula prije koju godinu.
Bilo mi glupo upast joj.
A znam tako upadati ljudima koje sam davno upoznala ili se znamo iz viđenja iz našeg grada, srednje škole, kafića.

Gazda (stana u kojem sam podstanarka) je danas bio u posjeti. Nije dobro. Ali planiramo seliti tako i tako.

Sladoledi su skupi. Sjećam se kad su Snjeguljice, Njofre i slični koštali oko 3 kune, a kornet oko 6. Danas je kornet 9, a ja jedem dva dnevno. Da ne bude monotono – kornet i King.
Jesam li ono spomenula neko nekontrolirano trošenje para ili utjehu u hrani?

Nego, nije sve baš tako crno.
Izrodilo je trošenje para dvije dobre stvari.

Kupila sam si hrpu, ali doslovce hrpu potencijalno korisnih stvari u DM-u. Njega kože. Pilinzi, maske, kremice, ulja. Da ti se zavrti u glavi. I njegujem se. I osjećam se bolje :)
I palim mirisne svijeće. Konačno neke koje stvarno mirišu. Baš mi je lijep ugođaj :)

Druga stvar je Plan B. Shiza ga spomenula u jednom postu. Zaintrigiralo me. Nešto proguglala. Odlučila kupiti. Sviđa mi se. Lijep je za čitati i gledati. Nisam mislila da nešto tako dobro postoji na našem tržištu. Vrijedi svaku od plaćenih 28 kuna. Nešto što ću čitati od korice do korice.
Pa eto, Shizu bi već duže vrijeme htjela upoznati, a sad imam i razlog za platit joj kavu ako me se ne boji. Na ljeto. Kad dođem doma. Odmarat dušu :)

Probudila sam se jutros u pristojno vrijeme.

Prije nego sam uopće protrljala oči, naživcirala me hrpa razbacane odjeće na fotelji i kauču. Pa sam to sredila. Pa usput i ormar. Pa usput i stol. I tek onda kupaona, doručak, kava. Vrijedna sam danas :D

E, nije to poanta. Ne pišem da se pohvalim da znam ponešto pospremiti i da možda ne bi bila toliko loša udavača.

Spremajući sam se sjetila tipa. Onaj tip s kojim sam nedavno nešto kratko bila.

Došao on tako kod mene. Prije dolaska ja spremila sobu. Ne u potpunosti, ali OK je izgledala. Jedino me mučilo što će mu stvari i njihov raspored reći o meni. Naime, podstanarka sam i stan je takav kakav je, soba takva kakva je. Nije loše. Stvarno lijepo izgleda, ali opet… Nije to to. Nisu to police koje sam danima biraš, nije to zid na kojem više plakati, fotografije, crteži. Nisu to moji otisci. Dođeš, vidiš, useliš. Rasporediš stvari po onome što je tu.

I tako on gleda. Glava u zraku pa malo spusti pogled. I nije nešto. Neke stvari su mu smiješne, neke strašno neuredne.

Ajde dobro. Doći ću i ja tebi :D

I došla ja tako. Imala sam što i vidjeti.
Živi u svom stanu. A soba… Da ne znam da je njegova, ne bi rekla da tu živi mlada osoba. Nema neku osobnost. Ni ugođaj… Niti se vidi što voli.

Veliki ormari. Do njih veliki kuhinjski stol prekriven stvarima za faks pa kauč zatrpan nekakvim stvarima. Daleko od urednosti koju je isticao kao svoju vrlinu. Daleko od priča kako ne pravi nered i kako ga to užasno živcira kod drugih. Uz kauč su spojena nekakva dva kreveta. Stolica s laptopom. TV. Nema mjesta za kretanje.

I tako se opet pokazala točnom ona A ´ko će ti se rugat´ nego gori od tebe.

Ajme meni, ajme meni :D

U zaostacima sam. I treba to pod hitno nadoknaditi. Stalno govorim Ovaj vikend, Sljedeći vikend, Onaj put kad petak bude neradni, ali nikako.
Radnim danom nešto učim. Ali teško se držim samo knjige – stalno me nešto mami.

Rekla sam si da zaozbiljno krećem ovaj tjedan. Pa u srijedu, pa u četvrtak. Evo petak je, 3 popodne, mrdnula se nisam. Ali sam razvila plan :D Ovaj put The Plan :D
 

1. Držati laptop ugašen. Ako mi treba nešto oko učenja istikati kabel za Net.
2. Volim se zapričati s cimericom pa to potraje minimalno sat i po i ode učenje k vragu. Dakle, pripaziti kad si to mogu priuštiti.
3. Ne postavljati si velike ciljeve. Nerijetko si velim Napravit ćeš to, to, to i stvarno radim, ali vrijeme ode. Pomalo.
4. Srezati Net. Jutro i večer ok, ostalo… a jebat ga kad ne mogu drugačije.
5. Ako me nešto muči, staviti to na papir.
6.  Ne piti i jesti iz dosade. Ne šetati iz dosade. 
7. Slobodno vrijeme kvalitetno utrošiti. Raditi ono nakon čega ću se vidno osjećati bolje.
8. Vjerovati u sebe.

Odo po kavu pa krećem. Stvarno. Mogu ja to, znam da mogu :)